PETNjICA – Statistička istraživanja jasno ukazuju da izraženo iseljavanje stanovništva, koje poslednjih decenija dominira na području sjevera Crne Gore, nije mimoišlo ni petnjički kraj. Taj trend su tokom prošle godine donekle zaustavile mjere ograničenog putovanja zbog pojava korona virusa, ali mještani i dalje izražavaju želju da zbog težine života napuste zavičaj.

- U poslednje vrijeme danima nijesmo imali struju.Bili smo nedavno u mraku i po deset dana što je zaista neprimjereno. Suočeni smo sa nedostakom javnog prevoza. Takođe, rijetko ko iz našeg sela uspijeva da se zaposli. Skoro i ne pamtimo da je neko odavde skorije zasnovao radni odnos. Sa druge strane dosta naših ljudi boravi u unostranstvu i svi oni pričaju da skoro da i ne pamte da je u zemljama zapadne Evrope nekada nestala struja. Takođe, znamo da se tamo lakše dolazi do posla i da su zarade mnogo, mnogo veće nego koda nas. Zato se nije čuditi što narod odlazi. Malo je korona zaustavila to iseljavanje, ali smo sigurni da će, čim ovo prođe, ako se nešto značajnije ne promijeni, brojni mještani masovno pohitati ka inostranstvu – zajednička je ocjena stanovnika Mjesne zajednice Trpezi, koja trenutno, sa blizu 400 domaćinstava, broji nešto više oko hiljadu stanovnika.

Kažu da sad u inostranstvu živi više ljudi iz Trpezi nego u mjestu svog rođenja. Naglašavaju da na ovom prostoru obitavaju uglavnom staračka domaćinstva i da postoji veliki broj zatvorenih kuća u kojima niko ne živi. Ističu i da su migraciona kretanja desetkovala i broj učenika u osnovnoj školi.

-Tačno je da je broj stanovnika na području Bihora prepolovljen u odnosu na minula vremena. To je pojava koja zabrinjava, jer prije dvadesetak godina škola u Trpezima brojala je 450 učenika, a danas ih je oko 70. Ljudi odlaze uglavnom zbog nemogućnosti zaposlenja. Zato se mora imati više sluha za otvaranje proizvodnih pogona. Ako se to ne uradi situacija će se sigurno još više pogoršavati – kaže za „Dan” predsjednik MZ Trpezi Mithad Cikotić.

Sa njim je saglasan Leko Petrović iz sela Azane, koji tvedi da će sela u Bihoru ubrzo ostati pusta, ako se na drugačiji način ne pristupi rješavanju egzistencijalnih pitanja lokalnog stanovništva.

-Radio sam dugo u Nikšiću. Nakon penzionisanja vrijeme uglavnom provodim u svojim rodnim Azanama. Ali tuga me uhvati kada vidim na šta se selo svelo. Tu su uglavnom staračka domaćinstva. Mlađi bježe odavde, jer pod ovakvim uslovima nema života. Da li će ga biti u narednom periodu zavisi od onih koji vode državu. Ukoliko budu shvatili da se selima na sjeveru Crne Gore, pod sadašnjim uslovima, ne piše dobro, onda ima neke pritajne nade. Ako to ne shvate i ne preduzmu mjere za oživljavanje ruralnog područja onda za desetak godina ovdje neće imati ko koga da sahrani – tvrdi Petrović.

Sličnu konstataciju izrekao je Zaim Ličina iz sela Kruščice. On ističe da je nebriga prema omladini opustošila rurarna područja na sjeveru.

-Mladi ljude hoće posao i dobru platu. To je osnov da bi mogli da zasnuju bračnu zajednicu. Toga ovdje nema. Zato narod bježi. Mnogi odlaze bez želje da se ikada vrate. Pored toga, ovdje su surove zime. Struje danima nema, a putevima se često otežano saobraća. U takvim uslovima djevojke neće da se udaju za momke sa ovog područja. Biraju neki lagodniji život. Sve to skupa opominje i navodi da se mora pribjegavati strategiji razvijenih zemalja u kojima nije mučenje živjeti na selu, nego posebna privilegija – naglašava Ličina.

D.J.

---

Ukinute autubuske linije prema svim selima
Brojni su pokazatelji koji govore da je u selima Bihora nekada bilo mnogo življe nego danas. To potvrđuju i mještani Trpezi koji kažu da danas u ovom selu rade svega jedna prodavnica i jedna kafana iako ih je nekada bilo deset. Nekadaje u Trpezima, kako ističu, radila fabrika za proizvodnju tepiha koja je upošljavala oko 60 radnika. Međutim, taj pogon je odavno zatvoren. Izrženu migraciju ilustruje i podatak koji ukazuje da se zadnjih godina na području Petnjice upisuje svega pedesetak prvaka, a da je nekada taj broj bio deset puta veći. Da je stanovnika sve manje svjedoči i ukidanje autobiskih linija prema skoro svim selima, jer prevoznici navode da putnika nema i da je nerentabilno saobraćati na većini relacija. Nekada je autobus od Berana prema Petnjici saobraćao svakih sat vremena i uvijek bio pun putnika.